Život bez skrolanja TikTokom, bez objavljivanja Instagram statusa i bez slanja "vatrica" prijateljima na Snapchatu, za većinu mlađe generacije, odrasle uz društvene mreže, zvuči vjerojatno zvuči nezamislivo.
Ipak, mladi Australci dva mjeseca žive upravo takvu stvarnost. Kako smo ranije prenijeli, Australija je krajem prošle godine zakonski zabranila korištenje većine društvenih mreža osobama mlađima od 16 godina. Time je postala prva zemlja koja je na nacionalnoj razini uvela zakonsko ograničenje pristupa društvenim mrežama za djecu.
Odluka je odmah izazvala snažan globalni odjek. Od pohvala stručnjaka koji ističu prioritet zaštite mladih do kritika onih koji upozoravaju na zadiranje u privatnost i slobodu izražavanja. Australski potez otvorio je širu raspravu o tome je li zabrana društvenih mreža nužna mjera zaštite djece ili tek pojednostavljeno rješenje složenog digitalnog i društvenog problema.
Zabrana kao kratkoročna mjera ili?
Akt "Online Safety Amendment (Social Media Minimum Age) ", obuhvaća zabranu aplikacija poput Facebooka, Instagrama, TikToka, YouTubea, Snapchata i X-a korisnicima koji ne zadovoljavaju minimalnu dob od 16 godina. Zakon obvezuje platforme da spriječe otvaranje i održavanje računa maloljetnika, uz visoke novčane kazne u slučaju nepoštivanja. Odluci je prethodila snažna javna potpora - od građanskih peticija do istraživanja koja pokazuju da ju podržava i 77 posto Australaca.
Kako prenosi Guardian, u prvom mjesecu 2026. ugašeno je preko 4,7 milijuna korisničkih računa. Istodobno, australske vlasti najavile su i vremenski ograničenu evaluaciju zakona kako bi se procijenile njegove stvarne posljedice. Prisutna su brojna upozorenja stručnjaka da zabrane same po sebi ne mogu riješiti kompleksan problem, sa čime se slaže i redoviti profesor na Sveučilišnom odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Igor Kanižaj.
"Potpuna zabrana nije cjelovito rješenje budući da ne uključuje i preventivan dio, odnosno osnaživanje roditelja, djece i mladih, niti ih osposobljava da se nakon 13. ili 16. godine suoče s izazovima koji ih čekaju na mrežama", ističe Kanižaj, dodajući kako potpuna zabrana bez paralelne edukacije može ostati tek kratkoročna intervencija.
Europa reagira opreznije
Ipak, niz europskih zemalja, potaknuti australskim primjerom, također razmatra vlastite modele zaštite djece u digitalnom okruženju. Prema Euronewsu, europske države ipak ostaju opreznije i raznolikije u svojim pristupima. Dok Danska razvija tehnička rješenja za pouzdanu provjeru dobi korisnika, Francuska je podržala zabranu društvenih mreža za mlađe od 15 godina. Italija najavljuje stroži nadzor tzv. kidfluencera, a Španjolska razmatra proširenje ograničenja i na forume te platforme koje koriste generativnu umjetnu inteligenciju.
"U javnosti ima previše pojednostavljenih ocjena i manipulacija oko tumačenja pojmova zaštite privatnosti i slobode izražavanja, stoga u tom smislu sve su ove inicijative pohvalne, jer žele uvesti red u rad kompanija koje zarađuju na djeci, uglavnom temeljem ovisničkog dizajna, a mogu ostvariti i brojne druge utjecaje ukoliko djeca nisu educirana", smatra Kanižaj.
Na razini Europske unije već se provode postupci protiv velikih platformi poput Mete i TikToka na temelju Akta o digitalnim uslugama, upravo s ciljem suzbijanja ovisničkog dizajna i zaštite maloljetnika. Za razliku od australskih naglih sankcija, europski pristupi pokazuju da se traži ravnoteža između nužne zaštite djece, prava na privatnost i očuvanja slobode izražavanja.
Psihološke posljedice društvenih mreža nisu jednoznačne, kao ni posljedice zabrana
Društvene mreže danas se sve više promatraju kao javnozdravstveno pitanje jer njihova pretjerana upotreba može imati dugoročne posljedice po mentalno zdravlje djece i adolescenata. Da je jednako važno razmotriti utjecaj društvenih mreža na psihološku perspektivu mladih kao i kakve sve posljedice nagle zabrane društvenih mreža mogu imati, potvrđuje i psiholog Ivan Zečević.
"Društvene mreže u biološkom smislu ne samo da utječu na ritam spavanja, nego općenito na našu fizičku aktivnost tijekom dana, a u psihološkom smislu imamo izraženu socijalnu usporedbu među svim generacijama, naročito među djecom i mladima, kao i stvaranje nekakvih nerealnih standarda ljepote, uspjeha i popularnosti", govori Zečević.
Algoritamski poticaji i stalna potreba za validacijom koja je sveopće prisutna na većini društvenih mreža, dodatno pojačavaju pritiske. Oni čine da mladi često i isključivo vide samo isječke iz tuđih života, što dovodi do pada samopouzdanja, pretjerane samokritičnosti, osjećaja neuspješnosti i manje vrijednosti. Istodobno, često se, smatra Zečević, pojavi rast anksioznosti kao i osjećaja pesimizma i negativizma oko budućnosti.
"Mladi se uče pojačavati i vrednovati sami sebe kroz ‘online nagrade‘ kao što su lajkovi, komentari i poruke, što vodi u kompulzivno provjeravanje, a onda i stalan strah da ako ne dobiju očekivan broj lajkova nisu dovoljno dobri", dodaje.
Ipak, nagla zabrana društvenih mreža, sa psihološke strane, uglavnom nije promatrana kao jednostavno rješenje. Zečević upozorava da zabrana može dovesti do pobune protiv roditelja, narušavanja roditeljskog autoriteta i obiteljske dinamike, ali i zaobilaženja pravila uz pomoć raznih aplikacija koje se za to koriste.
"Zato mi se čini klinički razumno naglasiti da zabrane mogu biti korisne kao štit, ali bez edukacije i alternativnih izvora pripadanja (sport, kultura, zajednica, obitelj, vršnjaci) mogu proizvesti kontraefekt", zaključuje Zečević.
Djeca nisu ‘mali odrasli‘
Kao što društvene mreže nisu neutralan prostor, tako ni djeca i maloljetnici nisu "mali odrasli". Iako smo svjedoci sve većem broju djece i mladih kojima je od malih nogu na raspolaganju čitav spektar društvenih mreža, platformi i ekrana, odgovornost se ne može svaliti isključivo na mlade, slaže se profesor Igor Kanižaj.
"Ne možete od djeteta u dobi od 8 godina očekivati da će samo moći regulirati vrijeme online ako mu je roditelj ukinuo sva ograničenja i ako nije informiran o tome na što ga obvezuje Obiteljski zakon, pa zato i roditelji i djeca trebaju našu pomoć i traže institucije i osobe na koje se mogu osloniti", rekao je.
Psiholog Ivan Zečević dodaje da zabrana može biti korisna, ali sama po sebi nije rješenje, već bi dugoročno najzdraviji model bio kombinacija različitih sustavnih pristupa.
"Bitno je poticati samoregulaciju kod djece uz postavljanje jasnih granica i dosljednosti. Bitno je provoditi medijsko opismenjavanje djece i mladih tako da prepoznaju manipulativni sadržaj, kako funkcioniraju algoritmi i instant zadovoljstva te kako taj način doživljavanja zadovoljstva može ometati u doživljavanju svakodnevnog zadovoljstva", kaže Zečević.
Stručnjaci se slažu da bi djeca mogla sigurno sudjelovati u digitalnom prostoru, nužno je razvijati njihovu medijsku pismenost i kritičko vrednovanje sadržaja. Kada su upoznata sa svojim pravima i odgovornostima te imaju potporu roditelja i društva, djeca lakše prepoznaju rizike, ali i koriste prednosti digitalnog svijeta na konstruktivan način.
Tekst: Maja Kožić
